Antonija Crnaić

Nakon srednjoškolskog obrazovanja fizioterapije, 2010. godine odlučila sam upisati radnu terapiju na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. U to vrijeme veliki izazov, a danas neopisiva sreća.

Čitavo vrijeme studiranja imala sam potrebu učiti više o odnosima i teškoćama djece, ali i njihovih roditelja. Svoj pripravnički staž sam odradila u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak. Zahvalna sam na velikom iskustvu i prilici koju sam tamo stekla. Uvijek sam bila usmjerena na to jedno dijete i njegovu obitelj. Imala sam potrebu pomagati u izazovima s kojima su se suočili i biti spona djeteta i novog načina života. U tom smjeru sam se i educirala. Završila sam razne edukacije iz područja ranog razvoja i neuropedijatrije. Život me vratio nazad u Slavoniju. Nastavila sam raditi s djecom koja imaju različite teškoće. Ubrzo sam i sama postala mama. U to vrijeme sam se odlučila i sama suočiti s novim izazovima i krenuti samostalnim vodama. Vrijeme koje sam imala iskoristila sam za usvajanje novih znanja i vještina kako bih bila još stručnija i korisnija djeci, ali i njihovim roditeljima kako bi svi zajedno unaprijedili kvalitetu života.

Edukacije koje bih izdvojila su: Razvojni profili djece predškolske dobi, Ados II dijagnostika- opservacijski protokol za dijagnostiku autizma, NTC rani razvoj i rana stimulacija, Senzorna integracija, Pravilno rukovanje s novorođenčadi – babyhandling, Potpomognuta komunikacija u ranoj dobi 0-8, Čarobna svjetiljka, IAIM masaža za novorođenčad, Osnove pre i perinatalne psihologije.

2020. godine uz bezuvjetnu podršku supruga i obitelji, otvaram prvi privatni kabinet za razvojnu procjenu i podršku djece u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Živim svoj san, pomažem djeci s teškoćama i njihovim roditeljima. Fokus nam je na ranoj dobi, ranoj dijagnostici i podršci.

Vjerujem da se znanje množi dijeljenjem. Promjene koje se događaju u njihovim životima su ono što me stalno gura naprijed.

Danas sam i sama majka dviju djevojčica i dječaka, svakodnevno se susrećemo s novim izazovima. Moja uloga nije konstantno animiranje vlastite djece, ono što je djeci potrebno bez obzira imali teškoće ili ne jesu zreli i sabrani roditelji koji ne sagorijevaju zbog previsokih očekivanja društva.